Ooo bože! Ta smokva je rasla iza baba Sovijne kuće. Inače se zvala Sofija, bila je udata za pradedinog rodjenog brata, ali iz nekog razloga svi naši stari nisu izgovarali to slovo F već isključivo V. Čak mislim da je vremenom i ona navikla na to ime toliko da je gotovo i zaboravila svoje kršteno.
A kako smokva počne da zri, tako svi mi redom, dan za danom beruckamo malo po malo, pa svaka kuća u komšiluku se tako ovajdi s teglicom-dve ovog slatkog. Tada tako retkog na selu. I zbog toga i voljenog.
Ima priča i o tome kako i zašto me je baba Sovija, neočekivano pokretna i poletna, jurila oko kuće mlateći štapom na sve strane i vičući "pomagajte ljudi!" ali me noćas mučila nesanica pa sam popila neku tabetu za smirenje koju je veterinar inače prepisao Maksu a ne meni, pa su čak i na poslu primetili da nisam dokusurna i bilo im smrtno zanimljivo čitav dan, tako da ta priča mora čekati neko drugo slatko od smokvi. A ovo sam pravila ovako:
Potrebno je za dve tegle od 750 g:
- kad kradete smokve retko kad nosite vagu sa sobom pa da merite koliko ste nabrali, ali uvek možete da brojite, u sebi naravno, tako da će vam za ove dve tegle trebati 65 osrednjih ili 70 komada sitnijih smokvi. To kad se očisti bude oko 1,5 kg, a to je merka koja nam treba
- na 1,5 kg smokvi ide 1,5 kg šećera i 1,5 dl vode
- ako imate 2 kg smokvi, onda 2 kg šećera i 2 dl vode
- i tako prostom progresijom dalje...
- a osim toga će vam trebati i jedan limun, dobro opran i isečen na kriške
- jedna šaka kreča koja se stavi u
- 3 litra vode
- ako imate teta Mirku u komšiluku, onda imate i koji listić rozetle pa i nju metnete i slatko, pa ono zamiriše ko ono nekad što ste jeli