недеља, 28. мај 2023.

Lisnate čapati lepinje


Sad bi neko rekao - hleb ko hleb, ali ove čapati lisnate lepinje su zaista divne. Valjda zato što su sa maslacem koji im da taj divan ukus i mekoću. Kad krene ova sezona roštiljanja, ovakve lepinje su uvek dobrodošle na stolu jer, zaista, nema ko ih ne voli. Takođe, umesto u tiganju, možete ih peći i na roštilju, bolje na ravnoj ploči nego na rešetki. 

Potrebno je:
400 ml mlake vode
1 kašičica soli, 
1/2 kašičice šećera
oko 550 g mekog belog brašna
(ja sam u testo dodala i seckani vlašac, volim, šta ću jadna) 

Za premazivanje:
oko 150 g maslaca
50 ml maslinovog ili običnog ulja
(a i ovde sam dodala vlašac :) plus malo sitno seckanog belog luka i trun ljute tucane paprike, vi ne morate, nije obavezno) 


понедељак, 22. мај 2023.

Aja Sofija, 1500 godina

Samo je čudna igra sudbine na presto moćnog Vizantijskog carstva u VI veku mogla da dovede ilirskog vojnika Justinijana, sestrića običnog i nepismenog svinjara Justina, i Teodoru, mladu konstantinopoljsku uličnu erotsku plesačicu i glumicu, neudatu majku jedne devojčice. Njihova međusobna ljubav i duboko poštovanje i poverenje, a posebno njihova zajednička vladavina, obeležili su ne samo jedan period Vizantije, već njihovo zaveštanje traje do današnjih dana. Za vreme njihove vladavine započeta je, a 537. godine i završena gradnja Aja Sofije, Crkve Svete Mudrosti, koja će narednih 1000 godina ostati najveća verska građevina na čitavom svetu. Zidana je ciglama sa Rodosa, zbog njihove svetle boje, freske, stubovi, arhitravi i svod bili su optočeni srebrom, bronza, zlato i raznobojni mermer dovoženi su sa svih strana sveta: zeleni kamen sa Balkana i iz Lakonije, onaj sa crvenim žilama stizao je sa Lezbosa, narandžasti iz Libije, porfir je iz Tira. Na kapitelima stubova nalazili su se Justinijanovi i Teodorini isprepleteni inicijali. Sunce se presijavalo na uglačanom mermeru. Aja Sofija je natkrivala moćni grad svojom velelepnošću: kupola visine 56 metara i prečnika 32 metra koju nose četiri moćna stuba, tu je još i 40 lukova i 40 prozora kroz koje prolazi svetlost tako da ogroman unutrašnji prostor deluje prozirno i vazdušasto, eterično.  


Brojni zemljotresi, požari, ustanci, ratovi, pobune, prevrati, krstaški pohodi – sve je to uticalo na izgled Aja Sofije. Do 1453. godine služila je kao pravoslavna Saborna crkva i bila je sedište Vaseljenskog patrijarha. Te godine neosvojivi Konstantinopolj pada pod naletom nove moćne sile – Osmanlija. Mehmed II Osvajač za samo mesec i po dana uspeo je ono što nikom nikad ranije, u skoro 2 milenijuma dugoj istoriji grada, nije pošlo za rukom. Pad Konstantinopolja označio je i propast Vizantijskog, odnosno Istočnog rimskog carstva a Carigrad ostaje prestonica novog, Osmanskog carstva. Aja Sofija je u tom periodu pretrpela značajne promene: postaje i ostaje glavna džamija sve do izgradnje Sultan Ahmedove (Plave) džamije 1616. godine. Uklonjeni su zvona, ikonostas, krstionica, ikone, dodata su 4 minareta, minber (prostor u džamiji gde stoji imam za vreme molitve) i mihrab (niša u zidu koja je okrenuta ka Meki). Aja Sofija je ostala džamija sve do 1931. godine, nakon pada Osmanskog carstva. Sa dolaskom na vlast Kemala Ataturka, sultanat se ukida, Turska postaje sekularna republika a Aja Sofija miri dve velike religije tako što postaje - muzej. Postaje vlasništo svih. Od tada pa do 2020. godine (a verujem da je to još uvek) ona je najposećenija turistička atrakcija u Turskoj (mada je ta reč „atrakcija“ tako banalna kada je u vezi sa Aja Sofijom). 2020. godine posebnim ukazom Državnog saveta i poništenjem odluke iz 1934. godine, Aja Sofija je ponovo postala džamija. 


Kad god da uđem u neku velelepnu građevinu bilo koje vere (crkva, džamija, katedrala, sinagoga, nema razlike), kad god me zaslepe sjaj, bogatstvo i raskoš, prvo što pomislim je – pa, mogli su i pametnije da potroše te pare! To mi se jedino nije desilo u manastiru Mileševa i u Aja Sofiji. Valjda zbog onog Belog Anđela i zbog poštovanja prema svim vekovima postojanja i opstajanja Svete Mudrosti. 













Kameni basamak, potrošen vekovima




©Copyright by Vikend Kuvarica 2016-2023. Sve fotografije i tekstualni sadržaj na ovom blogu delo su autora bloga i isključivo su vlasništvo autora. Svaka neovlašćena upotreba fotografija i sadržaja sa ovog bloga je kažnjiva u skladu sa Zakonom o autorskim pravima. 



Krompirići sa parmezanom


Evo, ovo je već treći-četvrti put zaredom kako ih pravim! Otkako sam ih prvi put videla na Instagramu, znala sam da će postati naš broj 1 krompirići, i nisam se prevarila. Na ovaj način možete pripremati i mladi i običan krompir bilo koje sorte, s tim što ćete mlade krompiriće seći na pola, dok ćete običan, stari krompir seći na kolutove debljine oko 2 cm. 

Potrebno je:
1 kg mladih krompirića
oko 1,5 dl maslinovog (ili običnog) ulja
1 kašičica krupne morske soli
1/2 kašičice bibera
1 kašičica origana
grančica - dve ruzmarina
po želji malo ljute tucane paprike, belog luka
oko 100 g parmezana

Još neki recepti za savršeni krompir:



















понедељак, 24. април 2023.

Čupava pita


I tako, sasvim slučajno na IG naletim na ovaj recept i naprečac rešim da promenim čitavu koncepciju jučerašnjeg ručka. Jer su za dezert trebale da budu, i bile najavljene i oberučke prihvaćene, slatke kiflice sa džemom. Ali, dok je gdin Đ. došao s posla kući, u rerni se već pekla ova pita. Na kraju je samo prokomentarisao: Ovako nešto si već pravila, odlično! Ljubi ga žena u oko plavo ❤️, sve zna!

Tek kasnije sam videla da je to Jekin recept , a to samo garantuje da možete da krenete u avanturu bez trunke razmišljanja! 

Da li ćete mi poverovati ako vam kažem da mi je za pripremu bukvalno trebalo 5 minuta, a ostatak je bio neizdrž dok se ispeče i popizditis dok se malo ne prohladi. Super kolač, časna reč!  Ja sam ga pravila sa domaćim pekmezom od šljiva i sa malinama, a vi možete napraviti kombinaciju po svojoj želji. 

Potrebno je za mrvičasto testo:
100 g masti
100 g maslaca (ili margarina)
200 g šećera
1 prašak za pecivo
1 vanil šećer
1 jaje
500 g mekog belog brašna

Potrebno je za fil:
oko 350-400 g džema po izboru
oko 500 g voća po izboru (maline, kupine, kajsije, šljive, višnje...)
4 kašike griza ukoliko je voće iz zamrzivača, 2 kašike griza ukoliko koristite sveže voće

Potrebno je za posip:
1/3 ukupne količine mrvičastog testa
4-5 kašika krupno mlevenih oraha, badema...
1 kesica vanil šećera
i
po želji, badem u listićima

Nešto slično, a ipak drugačije je:
















уторак, 28. март 2023.

Čokoladni keks / Chocolate chip cookies


Sasvim smo poludeli za ovim kukisima! Jeste da ide puno čokolade, jeste da se količinski ne dobije bog zna koliko kolača, ali, brate!, mnogi su dobri! I jedan je sasvim dovoljan da se doooobro,  baš dobro zasladite, ma koliko da ste lakomi na slatkiše. Većina recepata, koje ćete za ove kolače naći na netu, gotovo je identična, pa je samo stvar lične volje koji ćete izabrati. Ja odabrala ovaj:

Potrebno je  za 12 većih kolača:
360 g mekog belog brašna
1 kašičica sode bikarbone
1/2 kašičice praška za pecivo 
1 kašičica soli
230 g maslaca sobne temperature
200 g običnog šećera 
220 g smeđeg šećera
2 kesice vanil šećera
2 jajeta (sobne temperature)
350 g čokoladnih kapljica 

среда, 22. март 2023.

Megrulijski hačapuri


Poslednjih jedno mesec dana sasvim sam obuzeta pravljenjem raznoraznih punjenih hlebova. Valjda je to posledica uplaćenog letovanja bez da se skidam u kupaći (oooo divote!) pa me onda bilo kakav višak kilograma ni najmanje ne opterećuje (a kao da me je i inače briga :)) 

Hačapuri je vrsta gruzijskog punjenog hleba ili lepinje, kako više volite. Od dela do dela Gruzije, pravi se na različite načine. Ovaj bi vam bio pravljen po Megrulijski, koga ne mrzi može da gugla i da vidi gde se tačno taj Megruli nalazi u Gruziji. Taman ćete skontati gde se i Gruzija nalazi  hehe. 

Potrebno je za jednu punjenu lepinju prečnika oko 25 cm:
200-240 g mekog belog brašna
140 g (baš grama) mlake vode
1 kašičica šećera
1 ravna kašičica soli
5 g (pola kesice) suvog kvasca
2 kašike maslinovog ulja, može i obično
+
300 g sira tipa gauda, ementaler, kačkavalj, neki koji se lepo topi
a ja sam na svoju ruku dodala i:
1 struk mladog luka, samo zeleni deo
biber

+ žumance i malo jogurta za premazivanje 
i ćurekot, jer ga volim



понедељак, 6. март 2023.

Punjene lepinje


Dobro znam da sam ovo spremala već par puta, a zašto ni jednom nisam otkucala recept - e, to već niko ne zna! Odlične su ove punjene lepinje, naročito što ih možete puniti filom po želji, ali nam je ovaj, s krompirom i sirom baš onako po meri. 

Potrebno je za 4 veće punjene lepinje: 
400 g mekog belog brašna
220 g mleka (baš grama)
5 g suvog kvasca
1 kašičica soli
75 g maslaca

Za fil:
3-4 krupnija krompira
2 kašike kisele pavlake
so i biber
200-250 g gaude, mocarele, ili nekog drugog sira koji se lepo topi
Za premazivanje: 
50 g maslaca
sitno seckan peršun

петак, 24. фебруар 2023.

Pileći file sa šampinjonima


Nekako taj pileći file, iliti belo meso, nikad nismo nešto posebno voleli pečeno na roštilju ili samo prženo, kuvano, pečeno, uvek je nekako moralo da bude ili u nekom saftu ili bar pohovano. Kad sam pre jedno dve nedelje preživljavala ovaj poslednji udar gripa u sezoni, malo sam više zevala po internetu i tamo naletela na nešto sasvim slično ovome što sam kasnije spremala. Mere su sve otprilike ali, i pored toga, nema tu šta da se pogreši. A naročito neće pogrešiti ukoliko se rešite ovo da pravite, jer je zaista super ukusno!


Potrebno je za 2 osobe:
oko 400 g belog pilećeg mesa
so, biber, brašno
maslinovo ulje 
otprilike 80 g maslaca
1 glavica crnog luka
2 čena belog luka
2 grančice ruzmarina
2 lista lovora
oko 200 g šampinjona
oko 1-1,5 dl slatkog crnog vina
seckani peršun

недеља, 5. фебруар 2023.

Salama od urmi


Sve bih da napišem naziv kolača, a nikako da smislim kako nazvati ovako nešto: nit je rolat, nit je klasična salama, pa reko ajd nek bude salama, jer rolat nije :). Još pre nekog vremena ovaj kolač mi je privukao pažnju na Instagramu, više izgledom nego sastojcima, naročito što u originalu umesto oraha ide pečeni, blanširani, neslani kikiriki. Ali zato obožavam susam u kolačima! Kad malo bolje razmislim, ovo je poslastica koja je pogodna i za one na svakojakim "režimima" ishrane, što mu valjda dođe fenseraj verzija  onog "na dijeti sam breeee". Dakle, recept za salamu koja to nije:

Potrebno je: 

suve urme 400 g, što sočnije to bolje

250-280 g mlevenih oraha

50 g blago pečenog susama

50 g crne čokolade

štangla bele čokolade

malo ulja

u kolač NE IDE šećer ni jedne boje i vrste

четвртак, 5. јануар 2023.

Lagano pečeni svinjski vrat

 


Ako niste od onih koji  za Božić kao pečenicu na stolu moraju da imaju celo prase ili jagnje, onda vam preporučujem svinjski vrat u komadu, dugo pečen na tihoj vatri, što kao posledicu ima meso koje se topi u ustima. 


Potrebno je za 4-6 osoba:
svinjski vrat u komadu, težine oko 1,5 kg
4 čena belog luka
1 kašika seckanog ruzmarina
1 kašika dižon senfa (može i običan)
1 kašika soka od limuna
8-9 kašika maslinovog ulja
1 kašičica šećera
so i i biber

Prilog: 
200-250 g čeri paradajza
3-4 čena belog luka 

 

Još jedan recept za fenomenalni svinjski vrat je i ovaj koji je pripremljen na kubanski nači. 






уторак, 3. јануар 2023.

Tri Ivonina brza predjela


Ovde ću vam dati tri predloga za predjela koja se brzo pripreme, ne koštaju puno a idealna su kao zakuska / mezetluk za društvance ali i za  svečanije prilike, zašto da ne? Ja sam ih pripremala za gdina Đ i mene za doček ove Nove godine, mada sam unapred znala da ćemo oboje istu dočekati u rem fazi: on, jer je sutradan radio a ustaje u 2 ujutro, ja, jer mi doček Nove godine ne znači ama baš ništa u životu pa zaspim čim mi se prispava,  znajuči da kad krene pucnjava u ponoć moram da se izborim s dva psa i mačkom koji su na ivici nervnog sloma. Ali, jesti se mora, pa zato od svega po malo! 

четвртак, 8. децембар 2022.

Čokoladna salama


Davno sam pravila čokoladnu salamu po receptu Inke sa Coolinarike, i taj recept mi je, što se ukusa tiče, neprevaziđen. Toliko da o njemu ima i priča za dž "Ona reč". Ali, koliko mu je ukus dobar, toliko sam se mučila da tu salamicu isečem jer mi se uvek, ali uvek, jezivo drobila! Negde sam nešto stalno pogrešno radila, ali nikako nisam mogla da provalim šta! Ako mislite da sam odustala, debelo se varate, biće ta salama kako treba ne zvala se ja Svetlana, samo da nađem vremena za kuvanje :) 

Ova je rađena po receptu sa IG profila Zdenkina_kuhinja i vrlo sam zadovoljna. Ona je tamo od ove jedne mere pravila dve vrste salama (1/3 osnovne smese je oblikovala kao salamicu s 5-6 krem bananica u sredini, a u drugu trećinu je dodavala seckane 2-3 krem bananice i 100 g žele bombona) i jedne bombice (preostala 1/3 sa seckanim orasima, žele bombonama i suvim grožđem, sve po 50 g). Ako želite, i vi možete tako, samo osnovnu smesu podelite na tri dela. Ja sam pravila mrsnu veriju a možete je praviti i kao posni kolač:

Za osnovnu masu vam je potrebno:
450 g mlevenog keksa Plazma / posni ili mrsni
250 ml mleka (vode ili neke biljne zamene)
100 g maslaca / margarina
170 g šećera (kod Zdenke je to bilo 120 g šećera ali mi je to bilo premalo pa sam dodala još)
100 g čokolade  
+ ostalo:
100 g seckanih oraha
50 g seckanih badema / lešnika
50 g seckanih žele bombona
50 g seckanih suvih smokvi / urmi /  suvih kajsija... 
+ za posipanje:
malo mlevenog keksa ili kakaoa, možete valjati i u orahe ili prelivati čokoladom, sasvim nebitno


Ako vas interesuje koja je to Ona reč, onda klik na ovaj LINK.





уторак, 29. новембар 2022.

Rolat od smokvi

Kad pomislim na maminu tacnu slavskih kolača, ovaj kolač se pod obavezno nalazi na njoj. Odmah uz klasične vanilice, sedmo nebo štangle i puslice od lešnika. Recept za puslice je ovde odavno, ali sedmo nebo štanle (aman, ko uopšte daje te nebulozne nazive kolačima!) nikako da se nakanim da napravim i uslikam. A kolač je fenomenalan! Na listovima oblande se peku dve kore, jedna od belanaca i oraha/lešnika i druga od belanaca i kokosa a sve je spojeno svilenkastim filom od žumanaca kuvanih na pari i maslaca, ahh divoteeee... Muka živa dok se iseče, najbolje dok je poluzaleđen, ali vredi svakog truda i muke! 

Koliko je truda i muke potrebno za te sedmo nebo štangle, toliko je ovaj rolat lako napraviti. Ove godine sam ga pravila posle dugo vremena i opet me toliko oduševio ukusom da sam imala želju da ga sakrijem samo za sebe. Ukus mu je lepši s maslacem, ali ni onaj u posnoj varijanti ni najmanje ne zaostaje. 

Potrebno je: 
500 g suvih smokvi, onih mekših, sočnijih
prah šećer + gustin, pomešani u odnosu 2:1

Fil:
300 g mlevenih oraha
1 kesica vanil šećera
50 g maslaca / margarina
100 g šećera
malo vode




Kad sam ih već gore spominjala, onda da stavim link i na njih. Lešnik puslice 









понедељак, 31. октобар 2022.

Lažna gužvara


Svako od nas ima neku svoju patnju. Moja su godinama bile griz knedle za supu, to nije bila patnja, to je bila čista agonija! A znam i one (juhuuu, tu saaam) koje sam pomen reči gibanica dovodi do očaja. Sve lepo napravite, ušuškate je, našušurite je, stavite da se peče, ona raste li raste, gotovo udara u gornji grejač rerne, vama srce puno, prođe skoro sat vremena, proverite da li je pečena, izvadite je iz rerne i - šljus! - samo se spusti, vala ako nije niža nego kad je stavite da se peče! Vi je sečete, razočarano, testo uredno pečeno, za sat vremena u rerni prase gotovo da se ispeče a kamoli kore i par jaja, ali gibanica tankaaaa... Onda neko posavetuje da, kad je ispečete, onako ceo pleh okrenete naopako da gibanica visi, oslonite o dve-tri šolje i tako je pustite da se ohladi. Ona zvekne iz pleha, i ono malo rupičastog testa što je bilo u njoj, to se od udara o radnu ploču slepilo. Nema čega se nisam naslušala, kakvih sve saveta da gužvara ne splasne kad se ispeče, da više nisam znala šta je logično a šta je od tih saveta "zbogom pameti": te babe su nam to pekle u onim teškim šerpama, kakvi crni plehovi i đuvečare, te šta će ti jogurt u gibanicu sačuvajmebože, te moraju domaća jaja, ova kupovna vodenasta, te nema više onih koradžija sestro slatka, ovo sve guma, kore nisu, te bez smederevca nema gibanice, dakle mi u gradu možemo ili da pocrkamo željni gužvare ili na poljančetu iza zgrade da ložimo zajednički smederevac, i tako dalje, u nedogled... 

Ali, zato lažna gužvara rešava sve vaše probleme! A stvar je vrlo prosta: od sastojaka koristite ono što inače stavljate u gužvaru: jaja, sir, ulje, so, kisela voda - kao zlatni standard, a pored toga dodaju se još i kisela pavlaka, jogurt, kajmak, za jači, puniji ukus. Nije bitno šta i čega, ovde je bitno samo kako. Ipak, ovde ću dati mere kako je ja inače pravim, ali opet kažem: stavite sastojke koji vama odgovaraju, ništa nećete pokvariti! 


Potrebno je: 

1/2 kg tankih kora za pitu 
3 jajeta
500 g dobrog starog sira (moj bio punomasan pa se sasvim istopio, ali ukus je ostao 😁)
100 g kisele pavlake
1 dl ulja
1,5 dl jogurta
1 kašičica soli
1 kesica praška za pecivo
ulje za premazivanje kora
+
100 g kisele pavlake
1 jaje
ostatak fila
semenke


Oni koji pažljivije prate blog, odmah će primetiti da je to recept za Ružice sa sirom, i zaista, razlika je minimalna. Možete pogledati i taj recept ukoliko kliknete OVDE! 




четвртак, 13. октобар 2022.

Lisnato ždžemom



Sećam se kako sam pre par godina radila test otpornosti na šećer, na spostveni zahtev, jer sam se plašila da sa mnom nešto nije u redu, oduvek sam mogla da pojedem nenormale količine slatkiša, nemoguće da to nije ostavilo neke posledice... Odem u laboratoriju, mladi gospodin mi da punu šolju od 3 dl glukoze da popijem, kaže "možda će vam biti malo muka, mnogo je slatko, pijte iz više puta", ja navrnem onu šolju, eksiram ko profesionalac, zveknem na pult, reko "super, ovo ko sirup za baklavu mašala!" Pogledao me čovek, samo što se i levom i desnom nije prekrstio... I šta da vam kažem, rezultati odlični! Posle se setim da mi, najverovatnije, imamo neki genetski poremećaj kad su slatkiši u pitanju: pradeda je šećer jeo na kašiku, bez ičeg, onako samo zahvati par puta na dan, deda nikad nije bio bez bombona i ratluka, jeo sve slatko što se napravi pa čak pio i štirku iz šerpe jer je mislio da je fil, baba mogla da živi na koka koli, pa opet nikom od njih nije šećer došao glave, nego godine! Aferim! Ih, što mi ide ovaj turski :) Ja sam se skoro, recimo, setila da sam kao dete najviše volela da jedem čokoladu sa šećerom: malo čokolade, malo šećera u kocki, pa sam morala da se podsetim da li je zaista ta kombinacija bila tako dobra. I bila je, verujte mi! 

Ovo lisnato testo sa džemom (iliti ždžemom, po narodski), super je brzo, jednostavno, nije ni skupo, a taman digne šećer na normalu. Zato:

Potrebno je:

1 list lisnatog testa

3 kašike džema od kajsija (ili po izboru)

2 kašike mlevenih oraha

malo himalajske ili krupne morske soli

prah šećer