среда, 7. октобар 2020.

Biti il' ne biti s Lusindom Rajli


#preporuka #onako
"Kuća orhideja", Lusinda Rajli
Ja imam veliki problem s ovom Lusindom. Nikako ne mogu da odredim vredi li je čitati ili ne. Pre Kuće orhideja pročitala sam, dal' prošle il' pretprošle godine (u godinama sam kad vreme leti) Devojčicu na litici i, sad, da me ubijete, predstavu nemam šta je radnja te knjige. Sve čega se sećam je da na neku liticu stalno dolazi neka dete i da je tu neka devojka nekog meni čudnog imena. I neki muškarac u dvorcu sleš palati sleš kućerini ruševini. Isto tako sam ubedjena da ću se sledeće godine svim silama truditi da se setim šta se u ovoj knjizi dešavalo :)
Evo zašto #onako

Rajlijeva piše krajnje predvidljivo, bar meni. Imam neopisiv utisak, stečen posle samo dve pročitane knjige, da ona ima negde, u nekom blokčetu upisano sledeće:

  1. - ona je jadna i nesrećna (smisliti razlog zašto, ali nesrećna ljubav / otudjeni roditelji/ gubitak drage osobe - je uvek pun pogodak)

  2. - on je bogat / bio bogat / samo što se nije obogatio, zgodnjikav, obavezno suvonjav i, naraFski, on pati. Zbog nečeg (nesrećna ljubav / otudjeni roditelji / gubitak drage osobe, zavisi šta je od ovoga zapalo junakinji)

  3. - moraju se smisliti dve komplikovane priče, jedna u sadašnjosti i jedna u prošlosti

  4. - mora da ima neka mračna tajna

  5. - njihovi preci su se znali

  6. - oni se sreću i uprkos svemu i svima ... tralalala

Pročitah dve knjige i ni u jednoj mi um ne zagolica ni jedna rečenica, da me bar onako posred srca strefilo. Ništa brate, ravna linija.

Sećam se da me je snaja, posle čitanja Devojčice na litici, pitala da li mi se svidela knjiga. I sećam se da sam joj rekla, bukvalno: Nit' smrdi, nit' miriše. Pročitah je, zanimljiva je, ali mogu lako da zamislim svoj život bez sledeće njene knjige. I ona mi tutnu u ruke još dve, kao - ove dve su bolje :)))

Ono što mi posebno ide na živce je to što ionako izbedačene likove dodatno ubije u pojam. Evo, konkretno u ovom romanu onu anemičnu, psihički slomljenu junakinju, kad joj život OPET servira iznenadjenje, ona to prihvata, teška srca, ali prihvata. Ja čitam i očima svojim ne verujem! Pa ja bih mu, da sam na njenom mestu, nanu naninu i sve na gomilu, prebila govno na mrtvo ime, šutnula ga u ono osetljivo mesto, krajnje damski bih mu žvajzula šlajmaču posred čela, okrenula leđa i zaboravila ga kao da ga nikad nije ni bilo! Ona posle par dana nećkanja, legla s njim. Mrš! Onog pretka još mogu i da razumem, to je muško, razmišlja drugim organom hehehehehe a i drugo vreme bilo :)

A evo zašto #preporuka:

- Ali, Rajlijeva piše krajnje zanimljivo! Mislim, nije ovo Ana Karenjina, ali je zanimljivo. Drži pažnju, zna da malo žacne naročito ako vas cima pms, ihaj sreće i suza! Ako volite ljubavne priče od 700 strana, gde protagoniste samo grom što nije udario i cunami pokosio, Kuća orhideja je prava stvar za vas!

- Možda tok priče jeste predvidljiv, ali i pored toga ona se dobro bori sa svim nedaćama svojih junaka. I naravno, njihovih komplikovanih porodica i odnosa. Teče radnja kao ladna voda!

Ukratko, ukoliko niste čitali: Džulija je svetski poznata pijanistkinja koja ostaje bez supruga i deteta. Kit je naslednik velikog imanja, to je što se tiče priče u sadašnjosti. U prošlosti tu je Hari kao jedini naslednik imanja, Olivija je žena koju je oženio da bi imanje imalo naslednika ako se on ne vrati živ iz rata a tu je još i njegova najveća ljubav u životu, njegova Orhideja. Ako vas interesuje kako su se njihovi životi ispreplitali, kako je sudbina isplela mrežu kroz decenije i kakav je rasplet Rajlijeva smislila za svoje junake, moraćete da se upustite u ovu avanturu. I mada mi ova knjiga nije promenila život, niti je nešto bitnije uticala na njega, učinila je i jednu dobru stvar: lepo sam se opustila uz nju ova dva dana! Pročitaću i ono Andjeosko drvo jer mi uvek žao da ne pročitam knjigu koju mi neko od srca preporuči i još mi je da na čitanje, krajnje nekulturno bi bilo s moje strane :)

P.S. Draga Ivana, izvini zbor one fleke na koricama, prsnuo mi pekmez od šljiva, aj jbga morala sam nekako da ubijem vreme dok sam ga kuvala :) A i ne poznaje se puno, pljucnula sam i obrisala :) :) :) ❤❤❤



©Copyright by Vikend Kuvarica 2016-2020. Sve fotografije i tekstualni sadržaj na ovom blogu delo su autora bloga i isključivo su vlasništvo autora. Svaka neovlašćena upotreba fotografija i sadržaja sa ovog bloga je kažnjiva u skladu sa Zakonom o autorskim pravima. 









Нема коментара:

Постави коментар