svinjski vrat u komadu, oko 1,5 kg
2 kašike maslinovog ulja
2 kašike sitno seckane žalfije
2 čena sitno seckanog belog luka
oko 100 g sitno seckane pršute
1 dl belog vina
1 dl goveđeg bujona (ili vode)
Recepata za ovu čuvenu rusku tortu ima zaista na svakom ćošku, toliko iskače na sve strane da je mrtva trka između Medovika i Dubai čokolade! Za kore sam odabrala recept od Aliki sa stranice Mamina jela, ali, kako nisam mogla da se odlučim da li da je pravim sa karamel kremom (kao što je to ona radila) ili da idem na onu klasičnu verziju sa kiselom pavlakom, napravila sam je i sa jednim i sa drugim filom :) I greške tu nema! Pavlaka je taman iznivelisala slatkoću karamela i korica, i dala je torti potrebnu svežinu. Moj Medovik je prilično visok, ipak je tu dvanaest korica, ali nek vas to ne odvrati od recepta, brzo se naprave i nije nikakva drama kako što to, možda, naizgled deluje. Jedina misterija koja je za mene i dalje nerešiva je zašto korice moraju da se peku na prevrnutom plehu? Mislim, pekla sam samo prvu koru tako, ostale U plehu, razlike nema vala nikakve. Sem što ne moram da balansiram u mojoj uskoj kuhinji s plehom u ruci i da gledam da mi kora ne sklizne s pleha, dok je ne prenesem na sigurno...
I kad sam već vršljala po njenom blogu, klik tamo, klik vamo, oooo vidi Mak rozen, i to bih mogla da napravim, aaa što joj ovo fino izgleda, Lešnik bajadera, pa ove korpice od kornfleksa nisam jela brat bratu jedno trideset godina, moram i to! I tako... sve sam to, na kraju krajeva, i napravila. Negde nešto dodala, nigde ništa oduzela, nešto što jednostavno mora po mom, to je moralo po mom, tako da ćete narednih nekoliko dana imati gomilu Natalijinih recepata ali u mojoj izvedbi. Koja je, usput budi rečeno, daleko od njene perfekcije. Zato, ako mislite da su ove moje fotografije odlične, molim vas, ne idite na njen blog da upoređujete, to se uporediti ne može.
(recept za Jafa rozen kolač, Mystic Cakes)
Inače, otkako sam pronašla svoju staru slavsku svesku (sveto pismo ove nekada mlade domaćice), setila sam se svih muka koje sam prošla dok sam prvi put, skoro sasvim sama, pripremala naš prvi Aranđelovdan. Koliko god da sam majci ranije pomagala u pripremi slave, toliko sam tada bila u strahu hoće li sve biti u redu, neću li nešto možda zaboraviti, da li će svega biti dovoljno za goste... Pa, na svu svoju muku, sve sam to spremala kad se vratim s posla, uglavnom noću. Ta naša prva slava ostaće mi u sećanju po neverovatnoj količini predjela koju sam spremila, te rolati, slane torte, salate, namazi, tanjiri prepuni sitnih zalogajčića, brusketa, suhomesnatog, pihtija, raznih sireva i maslina, pa onda klasičan slavski sled: supa, sarma, pečenje i - kolači, i to ne malo kolača, napravila sam ih dovoljno za puk vojske. Na sve to svekrva pravila drobu, gulaš od iznutrica i crevaca, a moja mama mi poslala na poklon veliku šerpu (da je imam, jer trebaće mi ne samo za sarmu, nego i za ajvar i džem) pa još je napunila njenim čuvenim sarmama sa suvim rebarcima i kolenicom. Da ćerki malo olakša prvu slavu. Šta da vam kažem, droba i kolači su se pojeli, sve ostalo je moglo i da ga ne bude, niko ne bi pravio pitanje... A, drugi dan slave, kasno uveče, kad su od gostiju ostali još samo najbliži prijatelji i kumovi, ovu vajnu domaćicu našli su kako spava ko klada, sklupčana na dvosedu, pod gomilom jakni i kaputa :). Te godine sam ispekla zanat, za slavu uzimam godišnji odmor, sve pripremim natenane, a i posle slave sve pospremim, izglancam i operem, i opet mi ostane dan-dva za totalni odmor (čitaj: tad samo dišem!).
Ovog Isidora radila sam po receptu sa bloga La cuisine creative, ali sam, ipak, koru radila po svom. Vi slobodno pratite ili Lanin ili ovaj recept, kako vam više odgovara. Mada, kad bolje razmislim, i kora je rađena po jednom od Laninih recepata, baš onom za Saher minjone :)