Kada je onaj Italijan nedavno objavio snimak svoje none Sicilijanke kako sprema lazanju od palačinki, prvo što sam pomislila je: Pa, ja sam ta njegova baba! Mada je razdaljina od mojih Popučaka do Sicilije bezmalo 1200 km, ja sam tu lazanju, ne znajući da zaista postoji i takav recept, spremala još kao devojka, mnoooogo pre interneta, instagrama i masovne pojave fud blogera. Razlog zašto sam pribegla palačinkama umesto da sam koristila testo za lazanje bio je vrlo jednostavan, a ostao je isti i do dan danas: mrzim da kuvam to testo za lazanje! Pre napravim domaće, sveže, i tako ga odmah pakujem u pleh. A koliko mi teško pada taj procec kuvanja lazanja, isto toliko mi je pravljenje palačinki opuštencija najveća! Ostala mi je u sećanju izjava jedne mamine prijateljice kako je taj dan napekla čak 12 komada palačinki, po tri svakom u kući, i da snage više nema da se pomeri, eto crkla je. Ja jednom pojela 18 dok sam ih pekla, pa posle i dok sam ih savijala sigurno još jedno 7-8, ne krećem u taj poduhvat ako neću napraviti bar jedno 50-60 komada! Čak i samo za nas dvoje! Zato mi se dešavalo da mi ih preostane i za sutradan, i tako su jednom prilikom završile u lazanji. Na opšte oduševljenje.
Potrebno je za 4 osobe:
par kašika maslinovog ulja
1 krupnija glavica crnog luka, sitno seckanog
1 izdašna kašika domaćeg začina (ili sitno rendani celer, šargarepa, peršun)
500 g mlevenog mesa po izboru
oko 1/2 dl crnog vina
700-750 ml domaćeg soka od paradajza ali onog bez semenki, može i pelat
2 čena belog luka
so, biber, origano
Za bešamel:
50 g maslaca
50 g brašna
500 ml mleka
so, biber, malo muškatnog oraha
još:
400g sira - mocarela, gauda ili neki drugi koji se lepo topi
100 g rendanog parmezana
palačinke, oko 20-25 komada, zavisi od veličine pleha
